Grad koji je zadržao šarm prošlih vremena i na poseban način spojio ga sa duhom ljudi, godina i vremena koji su prolazili kroz ovu ravničarsku, nekada vojničku varoš, grad sa najviše zelenila u Srbiji, sve je to Sombor.
Grad, fijakera, tamburaša, slikara, pesnika, koji ima tu čast da mu je posvećeno više od četrdeset pesama i u kome je nastala sadašnja himna Republike Srbije “Bože pravde”. Takođe u njemu je nastala čuvena pesma somborskog zeta Laze Kostića “Santa Maria della Salute”. Sombor nosi epitet zelenog grada zbog velikog broja parkova i zelenih površina. Ovde možete doživeti svojevrsno, vanvremensko iskustvo vožnjom fijakerom koji su prepoznatljiv simbol grada. Danas ih je u Somboru ostalo devetnaest.
Ova zelena oaza takođe je poznata po bogatoj kulturnoj baštini. Gotovo sve znamenitosti nalaze se u okviru četiri ulice u samom centru grada. Gradska kuća je najprepoznatljivije zdanje neoklasicizma. U neposrednoj blizini je i Gradski muzej, Srpska čitaonica, galerija “Milan Konjović”, sa zbirkom od 500 odabranih radova. Ovde su smeštene i crkve “Presvetog Trojstva i Plebanija”, “Svetog Jovana Preteče”i najseverniji manastir u Srbiji, manastir Svetog Arhiđakona Stevana.
Pored nabrojanih znamenitosti nikako ne bi trebalo zaobići ni Županijsko zdanje sa njegovim prelepim parkom. Posebnu vrednost ima čuveno ulje na platnu “Bitka kod Sente”, autora Ferenca Ajzenhuta koje se čuva u njegovoj unutrašnjosti. To je ujedno najveće ulje na platnu u Srbiji, impozantnih dimenzija (7dž4m).
Ispred kuće u kojoj je Laza Kostić napisao pesmu o svojoj Lenki Dunđerski, nalazi se spomen klupa. Laza nije rođen u Somboru, u ovom gradu nije proveo svoju mladost, ali je ipak ostavio veliki pečat pre svega kroz njegovo stvaralaštvo i angažman u srpskoj čitaonici, čiji je bio predsednik.
Obilasku bi trebalo pridodati i Karmelićansku crkvu čija je unutrašnjost ukrašena skulpturama i vitražima, a u njoj se nalaze i orgulje iz 1926.godine.