Fruška gora je najstariji Nacionalni park u Srbiji i “dom” brojnih pravoslavnih manastira koji su bogati u svojoj arhitekturi, riznicama, freskama i istoriji. Manastiri kao svedoci istorije pričaju nam priču o minulim vremenima, burnim događajima koji su se odigravali na ovim prostorima.
Reč manastir potiče od grčke reči monasterion, što znači sam. Kako mu samo ime govori, to je mesto gde se živi samačkim životom, prema monaškim pravilima. U manastirima žive monasi, ljudi koji su se radi ostvarenja viših hrišćanskih ideala odrekli sveta i svega u svetu. Monah se postaje po slobodnoj volji i oni iako odvojeni od sveta, ipak ostaju deo njega i imaju veliki uticaj na njegov preobražaj.
Manastiri predstavljaju riznice kulture i tradicije, oni su čuvari istorije i svedoci prošlosti. Fruška gora ima tu čast da je stecište velikog broja manastira, koji svedoče o burnoj istoriji, preplitanju različitih kultura i značaju koji je ovaj deo Srbije imao u prošlosti. Frušku goru, zbog bogatog kulturnog nasleđa nazivaju “Srpski srednjevekovni Atos”. Manastiri koji se ovde nalaze sagrađeni su u kombinaciji vizantijskog i baroknog stila. Od nekadašnjih 35 manastira, evidentiranih tokom 16. i 17. veka, u širem pojasu Fruške gore danas je ostalo još samo 15 (Beočin, Velika Remeta, Vrdnik-Ravanica, Grgeteg, Divša, Novi Jazak, Krušedol, Kuveždin, Mala Remeta, Novo Hopovo, Petkovica, Privina Glava, Rakovac, Staro Hopovo i Šišatovac).
Fruškogorski manastiri su zbog svoje istorijske, umetničke i ambijentalne vrednosti, nezaobilazni prilikom obilaska Fruške gore. Zainteresovani za kulturu i umetnost ovde će sigurno opažati arhitekturu i slikarstvo ovih svetinja, jer su to neke od njihovih najvećih vrednosti. A kada ste već u poseti Fruškoj gori, ovde možete uživati u šumovitim pejzažima, proplancima, termalnim izvorima, jezerima i vodopadima. Neke od opcija su cikloturizam, lov, ribolov, posmatranje retkih vrsta ptica, škole u prirode, zdravstveni turizam, te vinski turizam. Vina potekla iz Fruškogorskog vinogorja točila su se od Bečkog dvora do engleskih krčmi i šire, što se nastavilo i u današnje vreme.