HRAM SVETOG VELIKOMUČENIKA DIMITRIJA (8.novembar) – JASENOVO
Početna / Doživljaji / HRAM SVETOG VELIKOMUČENIKA DIMITRIJA (8.novembar) – JASENOVO
Po predanju i starim crkvenim zapisima, dolaskom prvih familija-osnivača sela, sagrađen je prvi hram-brvnara 1653. godine od istesanih balvana. U njemu je Bogu služeno pune 73 godine, tačnije do 1726. godine kada je zidan novi, veći hram od tvrdog materijala. Oba hrama su bila pokrivena šindrom, a kao zaštitnika slavili su Svetog Velikomučenika Dimitrija. U drugom hramu služeno je 186 godina, sve do 1912. godine kada je sazidan novi, treći, tj. sadašnji hram. Drugi hram je srušen 1914. godine zbog opasnosti da bi se mogao i sam srušiti. Na mestu oltara tog tadašnjeg hrama sada stoji mermerna ploča na kojoj piše: „Na ovom svetom mestu Bogu služeno je od 1726. do 1912. godine“. Po predanju i postojećim zapisima prvi hram-brvnara nalazio se u sadašnjem parku na mestu gde je sazidan krst. O prvom hramu-brvnari svedoči palanački Protokol, koji pominje Jasenovačku Crkvu od hrastovih dasaka posvećenu Svetom Velikomučeniku Dimitriju, koji je osveštao 1722. godine Episkop vršački Mojsije Stanojević, i to je prvo i najstarije svedočanstvo. Tek 40.-ih godina 18. veka Mitropolit Pavle Nenadović preporučio je vernom narodu da zidaju hramove od dugotrajnijeg materijala, ali poteškoće za zidanje takvih hramova dolazile su od zvaničnih vlasti carevine i od katoličkog sveštenstva. 15. maja 1910. godine doneta je odluka da se zida novi hram. Doneta je odluka da se sredstva za gradnju obezbede iz crkvenog prireza i za glavnog arhitektu predložen je inženjer iz Temišvara Laslo Sekelj. Plan Crkve koji je ubrzo stigao iz Temišvara predviđao je koristan prostor u hramu za 600 vernika. Naručena su nova četiri zvona (jedno veliko i tri mala) od Antona Novotnog iz Temišvara. Ikonostas je izgradio Julius (Jon) Bosiok, skulptor i drvorezac iz Brlišta (današnja Rumunija), dok je za oslikavanje ikona na ikonostasu odabran Adam Čiplić, učitelj iz Starog Bečeja. Izrada Svetog časnog prestola, krstionice i umivaonika poverena je, na preporuku glavnog arhitekte Lasla Sekelja, majstoru L. Hajneu. Episkop vršački Ilarion Radonjić šalje svog izaslanika Božidara Popovića da osveti hram na Veliku Gospojinu 15. avgusta 1913. godine. 10. avgusta 1915. godine ugarska vojna vlast traži i uzima iz Jasenovačke crkve tri zvona za vojne svrhe, a ostavljaju samo jedno, najmanje zvono. U aprilu 1917. godine vojne vlasti ponovo traže i oduzimaju i to jedno zvono, tako da je hram bio bez zvona sve do 1925. godine kada su u Ljubljani kupljena tri zvona za Jasenovo, a krajem godine kupljeno je i četvrto zvono. Najstarija matična knjiga datira iz 1794. godine.