U nastavku vam donosimo intervju sa Marijom Erdelji, fotoreporterkom iz Novog Sada, koja vam otkriva omiljena mesta u Vojvodini. Takođe pročitajte i njeno viđenje, na koji način je COVID 19 pandemija uticala na rad fotografa. Marijine fotografije izložene su na više od 50 grupnih i 9 samostalnih izložbi u Srbiji i inostranstvu.
1. Vaše fotografije karakterišu portreti vrlo izražene osećajnosti. Posmatranjem lica ljudi kroz objektiv, da li Vam se čini da je od početka pandemije jedno osećanje postalo dominantnije od ostalih? Koje bi to osećanje bilo?
Moj rad i fotografije čini karakterističnim emocija koja je osnova bilo kog mog projekta. Iskreno na samom početku pandemije bila je jedna vrsta emocije, pre svega nepoverenje. Zatim se emocija menjala od sreće za aplaudiranjem medicinskim radnicima i njihovom požrtvovanju, preko tuge od gubitka osoba koje su pogođene virusom Covid-19.Na kraju je iz dana u dan, u više navrata dolazilo do same emocije straha i besa. Upravo fotoreporteri, koji su svetlopisci jednog vremena, imaju zadatak, moralnu i etičku obavezu da dokumentuju jednu realnost objektivno.
2. Jedna Vaša fotografija koja je prošle godine posebno skrenula pažnju javnosti je Krug, na kojoj ste prikazali Štrand, jednu od najvećih atrakcija Novog Sada, odnosno kako izgleda turizam unutar pravila socijalne distance. Da li ste pod izmenjenim uslovima kretanja i društvene distance otkrili neka nova, drugačija mesta?
Da, ta fotografija je baš privukla pažnju javnosti pri samom nastanku i objavljivanju na portalu „Omladinske novine“ za koji radim kao fotoreporter. Štrand je jedan od gradskih simbola Novoga Sada. Pošto Novosađani čim otopli obožavaju da provode vreme na njoj uživajući u suncu i Panonskom „moru“ (Dunavu), zbog pandemije opcrtani su krugovi zarad poštovanja distance iz epidemioloških razloga. Kao što je već poznato da sam prošle godine studiozno i objektivno dokumentovala vanredno stanje i sve što je vezano sa pandemijom Covid -19, tako je nastala i fotografija „Krugovi“ kao dokument jednog vremena i mera. Fotografisanje sa mosta mi je omogućilo da ih prikažem iz drugog ugla, čime mi se ukazala mogućnost da se poigram sa likovnim elementima. Fotografija je osvojila nagradu u kategoriji foto ilustracija na 22. nacionalnom konkursu za medijsku fotografiju Press Photo Srbija 2020. Iskreno nekako sve izgleda potpuno drugačije u ovim novim uslovima življenja, barem kako ja vidim i osećam više ništa nije isto pa čak ni ulica kojom prolazimo svakodnevno. Uvek je prisutno da se otkrije neko novo mesto, upoznaju neki novi zanimljivi ljudi kada se bavite medijskim poslom. U tome i jeste čar ove struke ?.
3. Pandemija je ponovo u fokus stavila turizam na otvorenom. Da li postoji određena destinacija u Vojovodini koju biste preporučili čitaocima da posete u toku predstojeće sezone?
Pandemija nas je nekako ponovo okrenula više ka prirodi, što me čini posebno sretnom, jer smo zaboravili šta nam znači priroda i njeni resursi. Preporučila bih pre svega Frušku Goru kao nacionalni park, sa obilaskom manastira. Posetu Muzeju Vojvodine u Novom Sadu, kao i Galeriju slika „Sava Šumanović“ u Šidu. Među mojim favoritima Vojvođanskih destinacija jesu Sremski Karlovci kao baština istorijske i umetničke vrednosti, koju krase znamenitosti, građevine kao i vino. Takođe bih preporučila Dvorac Fantast. Ova destinacija omogućava svim romantičnim dušama da provedu vreme u jednom od najlepših srpskih dvoraca. Dvorac pruža uživanje u prelepim parkovima oko njega kao i ergeli konja.
4. U trci sa modernim načinom beleženja uspomena, od novih audio i video formata, mobilnih telefona sa kamerom visoke rezolucije, čak i virtuelnom realnošću, da li mislite da tradicionalna fotografija može da opstane? Koje su prednosti tradicionalne fotografije?
Upravo je moj fotografski početak i bio analogna fotografija. Čar razvoja fotografskog medija je u tome da se tehnologija razvila od filma do digitalnog zapisa u čemu postoje naravno i prednosti i mane. Meni nekad nedostaje taj miris foto laboratorije i hemije, ceo taj proces gde nastaje magija poput jedne slike pretvorene u fotografiju. I tada kada se radilo samo na film, gde si morao da poznaješ fotografski zanat. Stiče se utisak da se više poštovala struka nego danas kada je digitalno i gde svako može bez imalo znanja da napravi digitalni zapis (fotografiju). Ipak sa druge strane nova tehnologija nam olakšava i ubrzava proces nastanka fotografije.
5. Prošle godine ste radili na nekoliko projekata za koje bismo mogli reći da je najkarakterističniji osećaj solidarnosti, kako sa ljudima tako i sa prirodom. Šta imate u planu u predstojećem periodu?
Prošla godina je bila teška za svakog od nas, ali opet bila je pogodna za stvaralaštvo. Pored aktuelne teme o pandemiji Korona virusa, bila sam realizovala konceptualni projekat „Krzno“ u samostalnu izložbu. Koncept koji se bavi problematikom koja skreće pažnju na važnost očuvanja ekosistema i zaštitu životinjskih vrsta koje izumiru ili su ugrožene, a deo su krznenih ukrasa.Trenutno sam u razvoju dva nova dugoročna projekta. Za sada ću samo otkriti čitaocima da će svetlo biti usmereno ka ozbiljnoj društvenoj problematici.