U jugoistočnom delu panonske nizije, u Banatu, nalazi se najveća evropska kontinentalna peščara koja obuhvata blizu 35.000 hektara površine. Elipsastog je oblika i orijentisana je u pravcu jugoistok-severozapad. Nastala je tokom ledenog doba od moćnih naslaga eolskog silikatno-karbonatnog peska. U savremenom periodu vetar Košava oblikovao je izražen dinski reljef, čije su nadmorske visine između 70 i 200 metara. Umereno kontinentalna klima, odsustvo površinskih vodotokova i peščana zemljišta uslovila su osobene životne zajednice, koje su izdvojene u posebnu biljno-geografsku oblast Deliblaticum.
U jedinstvenom mozaiku ekosistema, nalaze se tipične vrste flore i faune od kojih su mnoge prirodne retkosti značajne po međunarodnim kriterijumima. Bogata flora sa preko 900 vrsta, podvrsta i varijeteta obiluje raritetima, reliktima, endemima i subendemima, kao što su banatski božur, pančićev pelen, šerpet, bademić, peščarsko smilje i kleka – jedini samonikli četinar panonske nizije. Kao poslednja i najveća oaza peščarsko-stepske, šumske i močvarne vegetacije koja je nekada dominirala panonskom nizijom, Specijalni rezervat prirode "Deliblatska peščara" je jedan od najvažnijih centara biodiverziteta u Srbiji i Evropi i najznačajnije stepsko područje kod nas. Stoga, Rezervat predstavlja jedinstven naučni poligon.
Među retkostima faune ističu se vrste sa stepskih staništa: pustinjski mravi, mravlji lav, banatski soko, orao krstaš, stepski skočimiš, tekunica, slepo kuče, stepski tvor i druge. Za neke od njih, Deliblatska peščara je jedino ili jedno od malobrojnih preostalih staništa u Srbiji. Specifičnost Rezervata je i stalna populacija vuka.
U zaštićenom prirodnom dobru nalazi se deo reke Dunav sa ritovima i adama. Vode bogate ribom i mrestilišta značajno su stecište i masovno zimovalište ptica vodenih staništa, zbog čega je Deliblatska peščara 1989. godine proglašena za međunarodno značajno stanište ptica (IBA). Ovde se gnezde mnoge retke vrste: mala bela čaplja, žuta čaplja, ibis i lasta bregunica. Mali kormoran – globalno ugrožena vrsta u Srbiji – tu ima jedino stabilno gnezdilište.
Edukativni centar "Čardak" otvoren je 2010. godine. Namena Centra je da kroz prezentaciju i organizovanu edukaciju o principima održivog gazdovanja, nadzoru i upravljanju, poveća svest korisnika područja ka neminovnosti zaštiti prirode i sprečavanju opadanja biološke raznovrsnosti, a time približi Rezervat standardima Evropske unije.
Tipična sela na obodu zaštićenog prirodnog dobra čuvaju atmosferu minulih vremena i upotpunjuju sliku ovog živopisnog predela.
Tekst je preuzet sa: www.vojvodinasume.rs