Članovi pančevačkog Kluba ljubitelja železnice obeležavaju značajan jubilej, trideset godina postojanja i uspešnog rada. Grupa pančevačkih železničara, železničkih entuzijasta i maketara na inicijativu Josipa Vebera su početkom 1990. godine doneli odluku da osnuju klub koji će za osnovni cilj imati da na razne načine populariše železnicu.
Prva akcija koju je klub imao bila je pomoć oko restauracije vagona i lokomotiva u odelenju uzanog koloseka Železničkog muzeja u Požegi čije je otvaranje bilo takođe u aprilu 1990. godine. Ubrzo zatim počela je intenzivna saradnja i sa Železničkim transportnim preduzećem „Beograd“ i Saobraćajnim institutom „CIP“ koji su klubu pomogli da afirmiše svoj rad. Dve godine nakon osnivanja železnica je klubu ustupila prostoriju putničke čekaonice u zgradi stare železničke stanice Pančevo na Tamišu. Nakon preuređenja postala je mesto okupljanja članova i prostor za izlaganje železničkih fotografija, eksponata, maketa i minijaturnih železnica.
Tokom 1994. godine počinje intenzivna saradnja sa Službom za reklamu i propagandu ŽTP-a Beograd. Te godine saobraćajem svečanog voza od Beograda do Niša obeležen je jubilej 110 godina srpskih železnica, a članovi kluba su tom prilikom priredili izložbu fotografija. Iste godine na jesen priređena je velika izložba u Narodnom muzeju u Pančevu koja je bila posvećena jubileju 100 godina pančevačke železnice.
Iste godine počinje kampanja članova kluba da se na platou stare železničke stanice u Pančevu postavi železničko spomen obeležje, a inicijativu Josipa Vebera podržao je grad Pančevo i nadležne institucije kulture. U jesen 1997. organizovan je veoma komplikovan i jedinstven transport parne lokomotive i vagona sa stanice Pančevo glavna kroz centar grada do obale Tamiša.
Zahvaljujući Železničkom muzeju koji je odobrio postavljanje lokomotive i preduzeću „ZGOP“ iz Novog Sada koji je klubu ustupio vagon, Pančevo je postalo jedinstveni grad u Srbiji koji je dobio takvo spomen obeležje. Klub je u saradnji sa beogradskim Železničkim muzejom i Muzejom nauke i tehnike, Zavodom za zaštitu spomenika kulture iz Pančeva i dr Tadejom Brate, diplomiranog industrijskog arheologa iz Zavoda za zaštitu spomenika tehničke kulture iz Ljubljane ove železničke muzejske eksponate zaštitio kao spomenik tehničke kulture, prve takve vrste u Srbiji. Tri godine kasnije kompoziciji je dodan još jedan redak muzejski putnički vagon čime je bila zaokružena ova ambijentalna sredina.
U leto 2002. godine u železničkoj kompoziciji na Tamišu bila je otvorena galerija „Zeleni voz“ u kojoj su bile izložene makete minijaturnih železnica, železničke fotografije i razni eksponati. Galeriju je svečano otvorio naš proslavljeni filmski režiser Emir Kusturica koji je na otvaranje došao sa delom ekipe filma „Život je čudo“ u kojem je Josip Veber radio makete železnica i imao glavnu epizodnu ulogu. Značajnu pomoć srpskim železnicama članovi kluba su pružili i prilikom formiranja muzejsko turističkog komleksa „Šarganska osmica“ na Mokroj Gori. Danas se u turističkim objektima nalaze i četiri makete minijaturnih železnica autora Josipa Vebera koje ukrašavaju enterijere.
U jesen 2004. godine obeležen je značajan jubilej „150 godina železnice u Vojvodini“. Pančevački klub je bio inicijator i glavni organizator proslave koja je obeležena saobraćajem specijalnog voza, najstarijom trasom pruge na našim prostorima, a koji je bio sastavljen od vagona „Plavog voza“ i voza „Romantike“. U vozu su bile visoke državne zvanice, predstavnici diplomatskog kora kao i predstavnici železničkih uprava iz bivših jugoslovenskih zemalja i zemalja u okruženju.
U leto 2007. godine klub je ustupio na korišćenje drugi vagon iz kompozicije na stanici na Tamišu privatnom preduzetniku koji je u njemu otvorio danas svima poznati kafe „Voz“. On je uspešno nastavio tradiciju okupljanja ljubitelja putovanja železnicom kao i muzičkih umetnika.
Klub danas broji tridesetak aktivnih članova i oko stotinak simpatizera. Neki od članova kluba imaju titulu počasnog člana, a to su članovi koji žive u državama širom sveta. Treba spomenuti da je jedan broj njih doputovalo u Pančevo samo zbog kompozicije na Tamišu i poznanstva sa članovima kluba. Česte su posete i đačkih ekskurzija iz cele Srbije kao i grupe učenika iz zemalja širom Evrope koji su gosti pančevačkih škola.
Pored ovoga važno je istaći da je pre petnaestak godina pančevački klub donirao jedan službeni vagon Srednjoj saobraćajnoj školi „Pinki“ u Novom Sadu. Vagon se danas nalazi u školskom dvorištu i preuređen je u učionicu praktične nastave i po tome je jedinstven u Srbiji.
Na kraju treba istaći da klub opstaje zahvaljujući pomoći od strane kompanija srpskih železnica, ali i od podrške koju dobija od Grada Pančeva i gradske Turističke organizacije. Stručnu i tehničku pomoć pružaju Muzej nauke i tehnike, Železnički muzej iz Beograda kao i pančevački Zavod za zaštitu spomenika kulture, Narodni muzej, Kulturni centar i Gradska biblioteka. U narednom periodu u saradnji sa nadležnim institucijama treba očekivati početak radova na renoviranju parne lokomotive i vagona na Tamišu, renoviranju dela fasade i postavljanje tabli sa oznakama „Pančevo“ na staroj staničnoj zgradi.
Izložbeni prostor ima status galerije železničkih muzejskih eksponata.