Novi Sad je, kao svakom svoj grad, najlepši na svetu. Na mapi Gerharda Merkatora iz XVI veka na njegovom mestu je naselje Bistriz. Hans Andersen u svom dnevniku sa putovanja Dunavom spominje Novi Sad kao “vodeni grad”.
Nikao je na plodnoj zemlji uz mostobran preko od tvrđave pre tri stotina i nešto godina. Austrougarska carica Marija Terezija dodelila mu je status slobodnog kraljevskog grada 1. februara 1748. godine.
Tada je nazvan današnjim imenom.
U to vreme nijedan Fruškogorac nije mogao da se oženi ako nije zasadio novi sad (novo grožđe).
Grad u (užem smislu) zauzima 130 km² i ima 250.439 hiljada stanovnika (poslednji popis 2011.godine). Prva skela između Novog Sada i Petrovaradina postavljena je 1213. godine, a poslednja 1999. godine.
Novi Sad je osetljiv na mostove. Od dvadesetih godina XVII do dvadesetih godina XX veka na Dunavu kod Novog Sada su postavljena 134 pontonska mosta. Istorija onih drugih mostova je posebna priča.
Toliko posebna da je Novi Sad jedno vreme nazivan gradom gde “reka teče iznad mostova”.
Stara pravoslavna crkva posvećena rođenju Bogorodice, započela se zidati od temelja na mestu ranije crkve Vavedenja Bogorodice 1737. godine, ktitorstvom Živana Crnogorca. Do 1744. godine završena je do te mere da je mogla vršiti osnovne crkvene obrede, 4. septembra 1744. u njoj je obavljeno prvo krštenje, a 7. septembra i prvo venčanje. Oko crkve nalaze…
Galerija tapiserija i radionica za izradu tapiserija „Atelje 61“ osnovane su 1961. godine na inicijativu novosadskog slikara Boška Petrovića (1922-1982). U atraktivnom izložbenom prostoru Leopoldovog bastiona sa početka XVIII veka, na platou Petrovaradinske tvrđave prema Dunavu, mogu se videti tapiserije izrađene u radionici „Ateljea 61“, po predlošcima poznatih domaćih slikara druge polovine XX veka –…
Galerija Saveza udruženja likovnih umetnika Vojvodine je kamerna galerija u kojoj se priređuju samostalne i kolektivne izložbe, gde može da stane dvadesetak radova srednjeg formata. Galerija se nalazi u užem centru grada i ima izvanrednu posećenost.