Ovaj sakralni objekat izgrađen je u pseudoromaničkom stilu, u periodu 1931-1933. godina, i predstavljao je najveću katoličku crkvu izgrađenu na području Bačke, između dva Svetska rata. Planovi za nju su urađeni od strane bečkog arhitekte Bruna Buhvizera, a izvođač građevinskih radova bio je apatinski građevinski preduzimač (jedno vreme predsednik ovdašnjeg Zanatskog udruženja), Nikola Šefer.
Crkva je predstavljala trobrodni objekat, sa dva tornja (visina 38m) koji se uzdižu iz njenog pročelja, a završavaju se krovićima piramidalne forme.
Glavni ulaz je naglašen romaničkim, stepenasto profilisanim portalom, iznad kojeg se nalazi rozeta i timpanom.
Zbog izbijanja Drugog svetskog rata radovi se na unutrašnjoj dekoraciji i mobilijaru prekidaju, tako da je ostala u mnogim elementima nedovršena.
Nakon restauracije 2001. godine, munja je udarila u sam vrh desnog zvonika, usled čega je izbio požar koji je oštetio unutrašnju drvenu konstrukciju (posledica nepostojanja gromobrana), usled čega jednog tornja danas nema.
Danas brigu o celom zdanju, kao i o kompleksu okolnih objekata vodi udružnje Adam Berenc. Glavna ideja udruženja je da se crkvi vrati život u ulozi muzeja koji bi predstavljao zaostavštinu podunavskih Nemaca.