Godine 1967. Vojvođanskom muzeju dodeljen je dvorac u Čelarevu na raspolaganje i upotrebu. Dvorac, smešten u parkovskom okruženju, izgrađen je u klasicističkom stilu. Podigao ga je ugarski plemić Nikola Bezeredi 1834-1837. godine, prema planu arhitekata Amana i Hofmana. Od 1882. godine do Drugog svetskog rata pripadao je čuvenoj porodici Dunđerski, a posle rata je nacionalizovan i korišćen u protokolarne svrhe. Dvorac su posećivale mnoge poznate i ugledne ličnosti iz javnog i umetničkog života u drugoj polovini 19. i početkom 20. veka. Između ostalih dvorac su posećivali Nikola Tesla, Paja Jovanović, Stevan Todorović i Laza Kostić, koji je u čast Lenki Dunđerskoj, koju je upoznao u ovom dvorcu, napisao najlepšu ljubavnu pesmu Santa Marija dela Salute.
Objekat je građen u vidu dvorca letnjikovca i u neoklasicističkom stilu sa početka 19. veka. Vojvođanski muzej je 1968. godine postavio u njemu stalnu izložbu stilskog nameštaja i predmeta primenjene umetnosti, koji su izrađeni u stilovima baroka i rokokoa do secesije i neoklasicizma i prikupljani širom Vojvodine. Danas se restauriran nameštaj nalazi u Vojvođanskom muzeju u Novom Sadu.
Mali ili stari dvorac je prizemni objekat pravougaone osnove, koji se nalazi levo od ulaska u park. 1798. godine sagrađen je trem sa dvorišne strane koji počiva na vitkim drvenim stubovima sa dekorativno obrađenim kapitelima. Na sadašnjem delu ulične fasade se nalazi plitki rizalit sa tri prozora. Prednju fasadu ukrašava portik sa 4 dorska stuba, timpanom i stepeništem. Glavna fasada ima po četiri prozora sa svake strane, koji imaju ravan profilisan nadprozornik poduprt konzolama. Ispod prozora se nalazi pravougaono udubljenje u kojem se nižu po šest ukrasa u vidu balustera. Veliki dvorac ima francuski park ispred a engleski park u zadnjem delu.
2000. i 2003. godine restauriran je nameštaj dvorca i fasada same zgrade. 1970. godine stavljen je pod zaštitu kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.
Tekst preuzet iz: "Vodič kroz muzeje i galerije Vojvodine",
autora Vladimira Mitrovića i Lidije Mustedanagić
PARK PRIRODE
Park čelarevskog dvorca je jedan od vrednijih predstavnika vrtne umetnosti (arhitekture) 19. veka na teritoriji Srbije. Tipičan je primer mešovitog stila koji je dominirao u vrtnoj arhitekturi tog vremena, nastalog kombinovanjem elemenata francuskog i engleskog stila. Osnovan je na temeljima prirodne sastojine autohtone vegetacije, što sve potvrđuju očuvani primerci stabala bresta i hrasta, kao i druge samonikle vrste drveća.
Dvorac i park oko njega se 1968. godine dodeljuju na staranje i uparvu Vojvođanskom muzeju, kada je čelarevski park i formalno zaštićen.
Dvorac nije otvoren za posetioce!