Crkva u Inđiji je posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice. Prema predanju Vavedenje Bogorodice predstavlja ulazak Marije u hram, jer se kao trogodišnja devojčica zaklela na večno devičanstvo. Zavet Bogu su dali njeni roditelji Joakim i Ana, koji su u poznim godinama izmolili od Boga potomstvo.
Ovaj praznik naročito poštuju žene koje ne mogu da imaju decu i majke koje mole zaštitu za decu od Bogorodice. Predstavlja baroknu građevinu sa bogato ukrašenom fasadom. Zidana je u duhu srednjovekovne tradicije, odnosno raške graditeljske škole. Unutrašnjost crkve oslikao je krajem 19. veka Jovan Štajner, slikar iz Sombora, koji je uradio pozlatu na rezbariji ikonostasa i obnovio ikone. Ikonostas nepoznatog autora pokazuje barokne i ponegde rokoko forme: prestone ikone odvojene su stubovima koji se završavaju kapitelima sa izuvijanim grančicama hrastovog lišća, vinove loze sa grožđem i ruža.
Ikonostas i ikonu na mitropolijskom tronu slikao je nepoznati slikar iz 18. veka, ali je 1858. godine ikonostas čišćen i obnavljan, a ikone na mitropolijskom stolu su preslikane 1923. godine. Zidne freske i svodove oslikao je akademski slikar Nikodim Brkić 1954. godine. Konzervatorsko-restauratorski radovi obavljani su na crkvi 1979. godine, kada su uz zvonik podignute dve prostorije za paljenje sveća, a konzervacija ikonostasa izvedena je od 1980. do 1986. godine.